Spojleri!
Režiserski debi Emerald Fenel zaradio joj je nekoliko nominacija za Oskara, kao i dvije BAFTA nagrade, i to svakako ne bez razloga.
Ova osvetnička priča govori o suočavanju sa odgovornošću zbog seksualnih delikata. Likovi u filmu, izgleda, priznaju krivicu jedino kada su bukvalno primorani da sačuvaju svoju kožu – dihotomija iz stvarnosti gdje u javnosti svi prihvataju ulogu ljudi koji osuđuju ovakve zločine a u stvari često sudjeluju u njima, brutalno je prikazana kroz scene sa svim osobama koje su okrenule glavu kada je zapravo trebalo nešto konkretno preduzeti.
Upečatljive scene u kojima Kesi prelazi iz pijane, nesvjesne djevojke u ozbiljnu i staloženu možda i suviše realno prikazuju kako najčešće ovakvi muškarci reaguju kada su uhvaćeni na djelu. Od negiranja, do napadanja same žrtve, imamo paletu reakcija koje kod gledaoca izazivaju ogorčenje. Gledanje ovog filma često prati onaj poznati kiseli osmijeh izazvan situacijama u kojima iz nemoći ne preostaje ništa drugo sem da se nasmijemo.
Iako djeluje kao borba žena protiv muškaraca, zapravo je borba žena protiv društva, i onog što je u njemu prihvatljivo, s obzirom na to da i žene sudjeluju u zataškavanju i negiranju glavnog događaja koji pokreće cijeli film. Tužnu realnost predstavljaju scene u kojima većina likova ostaje u uvjerenju da ništa nisu skrivili i da su čak oni žrtve cijele situacije. Međutim, tračak nade u filmu i rediteljkino uvjerenje da su promjene moguće izražavaju se kroz lik advokata koji skrhan krivicom zbog svojih djela moli za oproštaj koji na kraju i dobija.
Kraj filma, s jedne strane tragičan, jer pokazuje kako suštinski u borbi prsa u prsa između žene i muškarca, žena će teško izvući živu glavu (u slučaju filma i bukvalno), ali sa druge strane ipak katarzičan jer pravda biva zadovoljena, zaokružuje priču i nagrađuje nas sa tragikomičnom scenom Maksovog lika koji bježi sa vjenčanja u nadi da ga neće uhapsiti.
Nezgrapno snimljeni kadrovi večere Kesi i Rajana sa porodicom, kao i dvominutna scena davljenja pojačavaju već često neprijatnu atmosferu filma, a treba spomenuti i muziku u kojoj preovlađuju hitovi pop pjevačica, što nije slučajnost, u aranžmanima prilagođenim tematici.
Keri Maligan je definitivno zvijezda ovog filma, koja sa lakoćom prelazi iz umiljate persone u jezivu Kill Bill-esque osvetnicu. Upecatljivost lika i njen odlicni performans daju joj velike sanse za pobjedu u kategoriji najbolje glumice.Savršeni kasting, pored Maligan, daje nam nekoliko iznenadjenja gdje tipični dobri momci poput Adam Brodija, Bo Burnama i Maks Grinfilda glume sasvim drugačije uloge.
Uprkos teškim temama kojima se bavi, ovaj film uspijeva da svojim crnim humorom i upadljivim vizualima bude zabavan od prvog do posljednjeg minuta u potpunosti pravdajući svoju nominaciju za najznačajniju filmsku nagradu.
Piše: Nađa Čelebić