Prije nego što sam gledala film Dina Denisa Vilneva, nisam bila upoznata sa djelom Frenka Herberta i nasljeđem njegovog romana Dina. Bila sam u dilemi da li želim da pročitam knjigu prije nego što film izađe, međutim moja prethodna iskustva su pokazala da kad to uradim, na kraju budem duboko razočarana u filmsku adaptaciju, stoga sam odlučila da sačekam film.
Dakle, o čemu se radi u „Dini“ Denisa Vilneve?
Mnogo milenijuma u budućnosti, univerzum je postao ogromno feudalno društvo — neka vrsta intergalaktičke „Igre prijestola” — u kojoj plemićke kuće kontrolišu različite planete. Najpoželjnija je pustinjska planeta Arakis, ili Dina, izvor moćne supstance koja produžava život zvane začin (spice).
Priča počinje donošenjem carskog dekreta kojim će kontrola nad Arakisom biti oduzeta izdajničkoj kući Harkonen i predata njenom dugogodišnjem rivalu, kući Atreida. To je trijumf za vojvodu Leto Atreida (Oskar Ajzak), iako on i njegovi savjetnici, koje igraju glumci Džejson Momoa i Džoš Brolin, sumnjaju da su možda upali u zamku. Centralna figura ove priče je sin vojvode Leta, Pol, kojeg je maestralno odglumio Timoti Šalame.
Kroz film se moze primijetiti Vilneuva želja da čak i početnici budu u stanju da prate priču. Reditelj se u filmu igra sa rezonantnim podtekstovima knjige o kolonijalnom ugnjetavanju i ekološkoj katastrofi, dok se čak i manje uloge ističu zapaženim nastupima glumaca kao što su Šarlot Rempling i Stelan Skarsgard, koji vas drže da gledate čak i kada zaplet počne da se pretvara u apstrakciju. Rebeka Ferguson unosi toplinu lejdi Džesiki, Polovoj majci, sa kojom bježi u pustinju kada kuća Atreides biva napadnuta. Zvjezdanu postavu zaokružuju Zendaja i Havijer Bardem, koji se pojavljuju među Fremenima, brutalno potlačenim domorodačkim narodom Arakisa, koji će zasigurno igrati veću ulogu u drugom dijelu filma.
Dina je snimana na četiri lokacije: Vadi Rum u Jordanu, pustinja izvan Abu Dabija, sjeverozapadna obala Norveške i zvučne scene Origo studija u Budimpešti. Ove lokacije čine film onim što jeste jer besprekorno prikazuju veliki svijet Frenka Herberta čineći Dinu nesumnjivo zapanjujućom. Napad na kuću Atreides insceniran je sa zamišljenom, Šekspirovskom veličinom, dok prisustvo džinovskih pješčanih crva, koji služe kao metaforički prikaz straha od nepoznatog, doprinose misteriji.
Jedna od stvari koje sam očekivala od ovog filma su brutalne akcione scene slične onima iz serije Igre prijestola, međutim, iako film obiluje epskim scenama bitaka, Dina je drugačija. Režiser ne pokušava da koristi nasilje za zabavu na isti način kao što to čine Marvel i DC filmovi, već njeni najuzbudljiviji trenuci leže u njenim najintimnijim scenama.
Izašla sam iz bioskopa u transu opčinjena svijetom Frenka Herberta, koji je predstavljen na grandiozan i zadivljujući način kao malo koji film do sada. Dina nije klasičan sci-fi film, jer zbog preplitanja različitih istorijskih aspekata djeluje kao potpuno novi žanr. Ukratko, Dina priča veličanstvenu priču o kraljevskoj porodici, politici i sudbini i dok prvi dio uglavnom vjerno prepričava veoma komplikovane događaje, nastavak, planiran 2023. godine, obećava da će biti još epskiji.
Piše: Marija Pavličić